Kad me djevojka – sada već buduća supruga – pitala da joj se pridružim na putovanju u Namibiju s njezinim roditeljima, znao sam da me čeka nešto potpuno drugačije. Ne samo novo odredište, već i potpuno nova vrsta avanture – iskustvo koje do sada nisam proživio.
Namibija nije tipična turistička destinacija. To je zemlja kontrasta, tišine, sirove divljine i nevjerojatnih pejzaža – od vatrenocrvenih dina u Sossusvleiju do sablasne Obale kostura. No, prije nego se otisneš u srce pustinje, potrebno je temeljito planiranje. Srećom, ovaj put nisam morao sve sam – jer…
𝐌𝐨𝐣 𝐩𝐮𝐭𝐧𝐢𝐜̌𝐤𝐢 “𝐂𝐕” 𝐝𝐨 𝐬𝐚𝐝𝐚
Do nedavno, moj „putnički životopis” mogao se sažeti u nekoliko redaka: nekoliko puta Bosna i Hercegovina (rodbina, ćevapi), jednom poslovno u Srbiju – točnije Suboticu, Verona u srednjoj školi (više zbog pizze nego Romea i Julije), i legendarni let u Bruxelles koji sam preživio uz sendvič i blagu paniku jer nisam znao da avion može tako brzo ubrzavati. Ali eto – preživio sam i sletio natrag u Hrvatsku.
I sada – Namibija? Zemlja u kojoj pustinje doslovno dišu, a noćno nebo izgleda kao da su zvijezde poslagane rukom. Samo ime zvuči kao da je izmišljeno za dokumentarac Davida Attenborougha.
𝐊𝐚𝐤𝐨 𝐨𝐩𝐢𝐬𝐚𝐭𝐢 𝐍𝐚𝐦𝐢𝐛𝐢𝐣𝐮?
Kažu da je Namibija kao drugi svijet. Zamislite Mars – ali s antilopama. Crvene dine koje izgledaju kao valovi zamrznuti u vremenu. Nebo toliko veliko da ti dođe da se ispričaš što mu smetaš. Ljudi su topli, a priroda – surova, tiha i veličanstvena.
Jedan bloger opisao je to ovako:
„Tamo voziš satima i ne sretneš ni benzinsku, ni kravu – a kamoli semafor. Nema gužvi, ali imaš gužvu u glavi jer ti mozak ne vjeruje što oči vide.”
Kad sam odlučio prihvatiti poziv buduće supruge i njezinih roditelja, pomislio sam da mi možda treba potvrda od psihologa. Ali onda sam si rekao: ako ne sada – kada?
Istraživanje destinacije
Prvi korak bio je – istraživanje. Gdje se točno nalazi Namibija? Kakva je klima? Što se može vidjeti i doživjeti? Brzo sam shvatio da se radi o zemlji u kojoj priroda diktira ritam – ogromne udaljenosti, malo ljudi i nepredvidivi uvjeti. Trebaš dobru organizaciju i avanturistički duh.
Srećom, ekipa s kojom idem ima iskustva s ovakvim putovanjima, pa mi je ostao jedino strah od – lavova ili….
Ipak, svi kažu da se lavova ne treba toliko bojati – prava opasnost su nilski konji. Nilski konji?! Pa oni izgledaju kao plišane igračke! Bit će zanimljivo procijeniti na licu mjesta. Ja ipak idem s velikom dozom opreza.
Namibija je savršena za self-drive avanturu, ali treba biti spreman. Osobito ja – koji sam do sada vozio bicikl, automobil po obnovljenim cestama u Hrvatskoj i električni romobil po pločniku. Ceste su većinom šljunčane, a ruta je unaprijed isplanirana – s realnim dnevnim udaljenostima i dovoljno vremena za uživanje (i nepredviđene situacije). Kanister s gorivom nije opcija – već uvjet!
𝐈𝐝𝐮𝐜́𝐞 𝐩𝐨𝐠𝐥𝐚𝐯𝐥𝐣𝐞: 𝐏𝐮𝐭 𝐝𝐨 𝐍𝐚𝐦𝐢𝐛𝐢𝐣𝐞
Ovo je tek početak. U sljedećoj objavi pišem o samom putovanju – koje uključuje let iz Zagreba do Poljske, zatim Beč, potom Etiopija i konačno – dolazak u Namibiju, gdje ću se ponovno susresti sa svojom budućom suprugom.
Nakon toga slijedi prava stvar – moj prvi susret s ovom fascinantnom zemljom. Ako vas zanima rado ću podijeliti sve što naučim putem i pratite nastavak!
